Walter Benjamin (1892.-1940.), jedno od ključnih imena humanistike posljednjih desetljeća, u ovom se tekstu vraća autobiografskom diskursu te stvara lirsku viziju djetinjstva na prijelazu 19. u 20. stoljeće u bogatoj berlinskoj obitelji. Međutim, ta naizgled partikularna i osobna tema, osim što lucidno svjedoči o velegradskoj kulturi navedenog razdoblja te već samim time tvori povijesno zanimljiv tekst, istovremeno otvara i niz filozofskih i socijalnih tema: pitanje konstituiranja i brisanja subjekta kroz sjećanja, mogućnost pravedne reprezentacije povijesnog trenutka, sjenu koju na društvo bacaju klasne nepravde, odnos mesijanizma i modernosti… Krećući od literarnog žanra, Berlinsko djetinjstvo oko 1900. radikalno utjelovljuje tenziju koja se pojavljuje između književnosti i filozofije te čini obje mogućima. Benjamin time anticipira jednu od ključnih tema poststrukturalističkog pokreta te ostaje moderniji nego ikad.
Prevela Sanja Lovrenčić.
