Pobjednik ostaje sam

Uvijek sam zamišljao da ćemo se ponovno držati za ruke i šetati po nekom parku, po obali mora, i najzad izgovarati riječi ljubavi koje smo toliko dugo odlagali. Večerali bismo sami u restoranu jednom nedjeljno, zajedno bismo putovali na mjesta u kojima nikada nismo bili, samo iz zadovoljstva da zajedno otkrivamo nove stvari.

„Dok nisi bila sa mnom, prepisivao sam pjesme u jednu svesku, da bih mogao da ti ih šapućem u uho dok ne zaspiš. Pisao sam pisma u kojima sam do detalja opisivao kako sam se osjećao i koja sam htio da ostavim na jednom mjestu koje bi na kraju

otkrila i shvatila bi da nije prošao nijedan dan da nisam mislio na tebe, nijedan minut. Zajedno bismo se dogovarali o projektu kuće koju si htjela da sagradiš za nas, na obali Bajkalskog jezera; znam da si imala nekoliko ideja o tome. Isplanirao sam privatni aerodrom, a tebi bih prepustio da upotrijebiš svoj dobar ukus i urediš kuću. Ti, žena koja je dala razlog i smisao mom životu."

Kada ovo more koje se pred nama nalazi u svoje dubine odvuče jedno zrno pijeska, Evropa se

smanji. Naravno da to ne primjećujemo, jer se radi samo o zrnu pijeska. Ali u tom trenutku kontinent se smanjio."

Svi su ljudi isti!" Nije istina, svi su ljudi različiti i treba do kraja da iskoriste to pravo.