Eugen Kumičić (1850.-1904.) hrvatski je pripovjedač i dramatičar u razdoblju realizma, koji se smatra i prvim naturalistom u hrvatskoj književnosti.
Roman Gospođa Sabina objavljen je 1883. godine i spada u Kumičićev naturalistički ciklus djela, gdje do posebnog izražaja dolazi autorova pravaška ideologija. Kumičić se javlja kao žestoki kritičar tadašnjeg hrvatskog društva koji uzroke svih nedaća nalazi u strancima i odnarođenim pojedincima koji vlastitu materijalnu korist stavljaju ispred općeg dobra. U središtu radnje ovog romana salon je Lozarovih, okupljalište širokog spektra ljudi iz zagrebačkog društvenog i kulturnog života kojim dominira naslovni lik djela. Sabinin unutarnji pokretač djelovanja želja je za materijalnim bogatstvom, obilježen lažima i spletkama koje neće zaobići nikoga u njezinoj okolini, a pritom će žrtvovati i sreću vlastite kćeri. Zabilježene su mnoge negativne pojave tadašnjeg zagrebačkog društva (korupcija, licemjerje, gramzivost za društvenim statusom i novcem) koje likove u romanu dovode do potpunog moralnog pada.