Razlog zašto ne preduzimamo ništa naročito kako bismo izlečili svoje svakodnevne psihološke rane jeste to što nismo osposobljeni da se sa takvim iskustvima nosimo.
Katarina Mitakovicцитирапреди 3 месеца
ali zato svoje psihološke povrede ignorišemo stalno, najčešće sve dok doslovno ne počnu da ometaju naše napredovanje u životu.
tanjaslavkovicцитирапреди 4 месеца
umesto da zaključi da su njegovi mišići za veze atrofirali, Olban je bio ubeđen da je Blanka prosto nezahvalna.
Aleksandraцитирапреди 6 месеца
Bivamo odbijeni kao potencijalni partneri (ili saradnici) najčešće iz razloga što nedostaje međusobna hemija, što ne odgovaramo trenutnim potrebama te osobe ili kompanije, ili zato što se ne uklapamo u preciznu definiciju onoga što traže – a ne zbog nekog našeg pogrešnog koraka ili pogubne karakterne crte.
Aleksandraцитирапреди 6 месеца
Gomilanjem iskustava odbacivanja, često postajemo vrlo samokritični, te tako, u suštini, sami sebi trljamo so na ranu.
Aleksandraцитирапреди 6 месеца
Na primer, samo pitanje da se prisete nekih situacija kada su bili odbačeni bilo je dovoljno da ljudi postignu znatno slabije rezultate na testovima inteligencije, testovima kratkoročne memorije i procenama sposobnosti odlučivanja i rezonovanja.
Aleksandraцитирапреди 6 месеца
U stvari, skenovi pokazuju da se, kada doživimo odbacivanje, aktiviraju isti oni delovi mozga kao i kada iskusimo fizički bol.
Sofija Dorotejaцитирапреди 6 месеца
Usredsređenost na disanje, vizualizacija seizmografskog očitavanja i obraćanje pažnje na senzacije u telu mogu nam pomoći da preguramo „potres” i odolimo svojim žudnjama, nagonima i porivima dok ne prođu. Vežbanje ove tehnike kada nismo u njihovim kandžama pomoći će nam da je uspešnije primenimo onda kada jesmo.
Sofija Dorotejaцитирапреди 6 месеца
Kada učimo da upravljamo svojim žudnjama i nagonima, najpre moramo prihvatiti da takvi impulsi, koliko god bili jaki, uvek prolaze s vremenom.
Sofija Dorotejaцитирапреди 6 месеца
Svesnost (mindfulness) je vid meditacije u kojoj posmatramo vlastita osećanja bez osude, u suštini postajući antropologom u svom umu. Ponašamo se kao spoljni posmatrači koji primećuju snagu svojih emocija i senzacija koje one stvaraju u telu, ali ne zadržavaju se na njima ili njihovim implikacijama.