obasipaju nežnostima. Aleksej Aleksandrovič plače, ljubi joj ruke i govori: kako je sad dobro! I Aleksej Vronski je tu, i on je takođe njen muž. A ona, čudeći se zašto joj se to pre činilo nemogućnim, objašnjava im, smejući se, da je sve mnogo prostije, i da su sad obojica srećni i zadovoljni. Taj san ju je davio kao mora, i ona se budila sa užasom.