ti tuga isto što i žalost. Žalost je stroga, glasna, ogrne se u crninu, voli da jadi, jer tako opominje i druge i sebe, ne dâ da se zaboravi. Drugo je tuga. Tuga je tiha, samo svoja, razvuče se po duši i ne traži riječi da se potvrdi. Skriva se iza osmijeha, usputnih priča… Ponekad se čini da je nestala i da je nema, a zapravo je tu. Živi se. Tuge se žive sa hiljadu usputnih sreća.