David i Ja, dakle, u slici tamo, dakle u maglovitim obrisima zelenila pored solitera, prilaz obali reke koja se, „tamo“, iza svega „ovde“, kreće, provlačeći se između našeg grada i Ratnog ostrva na drugoj strani, teče, odlazeći mimo svega „tu“, dodirujući glavni grad samo ovlaš, nastavljajući u velikom luku, tiho, ipak i svečano, daleko, daleko, put Istoka, kome su već i tih godina, u vreme nastanka ove fotografije, svi okretali leđa, odlazeći na drugu stranu, daleko, daleko put Zapada.