ABC ubistva

Onaj otisak prstiju potkrepio je celu stvar, Poaro - rekao sam zamišljeno.

- Izgubio se kad ste to spomenuli.

- Da, otisci prstiju su korisni. Zamišljeno je dodao:

- To sam unio da bih vama učinio zadovljostvo, mon ami.

- Ali, Poaro - povikao sam - zar to nije bila istina?

- Ni najmanje, mon ami - reče Herkul Poaro.

Moram da spomenem posjetu gospodina Aleksandra Bonapart Kasta do koje je došlo poslije nekoliko dana. Nakon što je skoro, stezanjem, izvrnuo Poarou ruku i nakon što mu se, vrlo bezuspješno i nesuvislo, pokušavao da zahvali, gospodin Kast se sabrao i rekao:

- Znate, jedne novine su mi stvarno ponudile sto funti... sto funti... za kratak prikaz mog života i ovih događaja. Ja... ja... zapravo ne znam što da radim sa tim.

- Ja ne bih pristao na sto - reče Poaro. - Budite čvrsti. Tražite petsto. I nemojte da se ograničite na samo jedne novine.

- Stvarno mislite... da bih ja mogao...

- Morate da shvatite - Poaro se nasmješio - da ste vi slavan čovijek. Praktično najslavniji čovjek danas u Engleskoj. Gospodin Kast se uspravio još ponosnije. Lice mu je obasjavala radost.

- Znate, mislim da ste u pravu! Slavan! U svim novinama. Poslušaću vas, gospodine Poaro. Dobro će da mi dođe novac, jako dobro. Otići ću na odmor... A osim toga želim da napravim lijep svadbeni poklon Lili Marburi - to je draga djevojka - stvarno draga djevojka, gospodine Poaro. Poaro ga je, ohrabrujući, potapšao po ramenu.

- Sasvim ste u pravu. Dobro se zabavite.

- I još samo jednu riječ - kako bi bilo da posjetite okultistu? One glavobolje, to je vjerojatno zbog toga što vam trebaju nove naočale.

- Mislite da je možda to celo vrijeme bilo u pitanju?

- Da. Gospodin Kast mu je toplo stisnuo ruku.

- Vi ste veliki čovjek, gospodine Poaro. Poaro, kao i obično, nije odbio kompliment. Čak nije uspio ni da izgleda skroman.

Nakon što je gospodin Kast, važno se šepureći, izašao, moj stari prijatelj mi se nasmješio:

- Dakle, Hejstings - opet smo bili u lovu, zar ne? Vive le sport.

K R A J

Ţao mi je što moram da kažem da sam se u trenutku kad su se za Frenklinom Clarkom zatvorila vrata histerično nasmijao. Poaro me je pogledao malo iznenađeno.

- To je zato što ste mu rekli da njegov zločin nije sportski - dahćući sam izustio.

- To je istina. Bilo je odvratno - ne toliko to što je ubio svog brata - koliko okrutnost kojom je jedan nesretan čovjek osuđen na živu smrt. I uhvati liju, stavi je u kutiju i ne daj joj van! To nije lijep sport! Megan Bernard duboko uzdahnu.

- Ne mogu da povjerujem u to - ne mogu. Je li to istina?

- Da, gospođice. Mora je prošla. Pogledala je i pocrvenjela. Poaro se okrenu Frejzeru.

- Gospođicu Megan je celo vrijeme progonio strah da ste vi počinili drugi zločin. Donald Frejzer mirno reče:

- I ja sam to izvesno vrijeme mislio.

- Zbog vašeg sna? - Primakao se malo bliže mladiću i, poverljivo snizivši glas, rekao:

- Vaš san ima jedno prirodno objašnjenje. Radi se o tome da znate da u vašoj svijesti pomalo blijedi slika jedne sestre i njeno mjesto zauzima druga sestra. Gospođica Megan zamenjuje u vašem srcu svoju sestru, ali budući da vi ne možete da podnesete pomisao da ste tako brzo iznevjerili pokojnicu, nastojite da tu pomisao prigušite, ubijete! To je objašnjenje vašeg sna. Frejzer pogleda Megan.

- Nemojte da se bojite da zaboravite - blago reče Poaro.

- Nije bila baš vrijedna sjećanja. U gospođici Megan našli ste jednu od stotine - un coeur magnifiguel Oči Donalda Frejzera se razbistriše.

- Vjerujem da ste u pravu. Svi smo se skupili oko Poaroa, postavljajući pitanja, tražeći razjašnjenje za ovu ili onu točku.

- Ona pitanja, Poaro? Koja ste postavljali svakome. Jesu li imala neki smisao?

- Neka od njih su bila simplement une blague. Ali, saznao sam jednu stvar koju sam htio da znam - da je Frenklin Clark u vrijeme kad je poslato prvo pismo bio u Londonu - a htio sam također da vidim njegovo lice kad sam postavio pitanje gospođici Tori. Bio je neoprezan. Oči su mu pokazivale svu mržnju i bijes.

- Niste me štedjeli - reče Tora Grej.

- Ne zamišljam da ste mi dali iskren odgovor, gospođice - suho odvrati Poaro.

- A sada vam se izjalovilo i drugo očekivanje. Frenklin Clark neće da nasljedi novac svog brata. Zabacila je glavu.

- Da li je nužno da i dalje ostajem ovdje i da me vrijeđaju?

- Uopće nije - reče Poaro i ljubazno joj otvori vrata.

Ostavili ste otiske prstiju na Kastovoj pisaćoj mašini - da ste nevini, nikad ne biste došli u priliku da tu mašinu uopće dotaknete. Clark je trenutak sjedio sasvim tiho, a onda je rekao:

- Rouge, impair, manque. Pobijedili ste, gospodine Poaro! Ali vredjelo je pokušati! Nevjerojatno brzinom izvukao je iz džepa mali automatski pištolj i prislonio ga uz čelo. Kriknuo sam i nehotice ustuknuo, očekujući pucanj. Ali nije bilo pucnja - igla je samo bezopasno škljocnula. Clark je zaprepašteno buljio u pištolj, a onda je izustio kletvu.

- Ne, gospodine Clark - rekao je Poaro. - Možda ste primijetili da danas imam novog poslužitelja - to je moj prijatelj - stručnjak za krađe sa prozora ili iza otvorenih vrata. On vam je izvadio pištolj iz džepa, ispraznio ga i vratio ga u džep, a da toga niste ni bili svjesni.

- Ti prokleti majmune od stranca! - vrisnuo je Clark, plav od bijesa.

- Da, da, to je ono što osjećate. Ne, gospodine Clark, za vas nema lagane smrti. Rekli ste gospodinu Kastu da ste dva puta jedva izmakli smrti utapanjem. Znate što to znači - da ste rođeni da umrete drukčijom smrću.

- Ti... Riječi mu ponestadoše. Lice mu je još više poplavelo. Preteći je stegao pesnice. Iz susjedne sobe izronila su dva detektiva Scotland Jarda. Jedan od njih je bio Krom. Istupio je naprijed i izgovorio svoju starostavnu formulu:

- Upozoravam vas da sve što kažete može biti upotrebljeno kao iskaz. - Rekao je već dosta - reče Poaro i dodade Klarku:

- Vi ste puni svoje ostrvske superiornosti, ali ja osobno ne smatram vaš zločin uopšte engleskim - ni poštenim - ni sportskim... .

Poslije podne ide u kino. Vjerojatno je zadrijemao trenutak ili dva.

Zamislite kako se osjećao kad je, vrativši se u prenoćište, otkrio na svom rukavu krv a u svom džepu krvav nož. Sve njegove nejasne zle slutnje postale su stvarnost. On... on osobno... je ubojica! Sjetio se svojih glavobolja... praznina u sjećanju. Sasvim je siguran u istinu - on, Aleksander Bonapart Kast, je ubilački luđak. Nakon toga on se ponašao kao progonjena životinja. Vraća se u svoj stan u London. Tamo je siguran - tamo ga poznaju. Misle da je bio u Čeltenhemu. Još uvijek ima sa sobom nož što je, naravno, više nego glupo. Sakriva ga iza stalka za kapute i kišobrane u predvorju. A onda, jednog dana, dobija upozorenje da dolazi policija.

To je kraj! Znaju! Progonjena životinja trči svoju posljednju trku... Ne znam zašto je otišao u Andover - mislim iz morbidne želje da vidi mjesto gdje je izvršen zločin - zločin koji je on izvršio iako se toga uopće ne sjeća... Više nema novca - iscrpljen je... noge ga same od sebe vode u policijsku stanicu. Ali, iako u škripcu, on se bori.

Gospodin Kast potpuno je uvjeren da je on počinio ubojstva, ali se čvrsto drži svoje izjave da je nevin. I sa očajanjem se hvata alibija za drugo ubojstvo. Bar to mu ne mogu natovariti na vrat.

Kao što sam rekao, čim sam ga vidio, znao sam da on nije ubica i da mu moje ime ne znači ništa. Znao sam također da misli da jeste ubojica! Nakon što mi je priznao svoju krivicu, bio sam sigurniji nego ikada da je moja teorija ispravna.

- Vaša teorija je - reče Frenklin Clark - apsurdna! Poaro je odmahnuo glavom.

- Ne, gospodine Clark. Vi ste bili sigurni sve dotle dok nitko nije sumnjao u vas. Čim ste postali sumnjivi, lako je bilo naći dokaze.

- Dokaze?

- Da. U ormaru, u Kombsajdu, našao sam štap koji ste upotrijebili prilikom ubojstva u Andoveru i Karstonu. Običan štap sa debelom zaobljenom drškom. Dio od drveta bio je uklonjen i zamenjen olovnim.

Dvoje ljudi prepoznala su vašu fotografiju između nekoliko drugih - oni su vas vidjeli kako izlazite iz kina u vrijeme kad se pretpostavljalo da ste na trkalištu u Donkasteru. Neki dan vas je u Bekshilu identificirala Mili Higli, kao i djevojka iz motela „Crven trkači", gdje ste fatalne večeri bili sa Beti Bernard. I konačno... najgore od svega... promakla vam je najelementarnija mjera opreza.

S druge strane, ako ubojstva bezrazložno prestanu, netko bi mogao da se shvati istinu. Čovjek iza koga ste htjeli da se sakrijete, kao što se lovac sakriva iza konja, rekoa sam već, gospodin Kast, tako se uspješno saživeo sa svojom ulogom nevidljivog - zato što je beznačajan - čovjeka, da do tada nitko nije primijetio da se ista osoba pojavljuje u blizini sva tri ubistva!

Da neprilika bude još veća, nitko nije čak ni spomenuo njegovu posjetu Kombsajdu. Gospođica Grej je na to potpuno zaboravila. Uvijek ste bili drski i sad ste odlučili da mora da se dogodi još jedno ubojstvo, ali ovog puta trag mora da ostane sasvim svjež.

Za scenu ste izabrali Donkaster. Plan vam je bio sasvim jednostavan. Za vas je bilo prirodno da budete tamo. Gospodina Kasta će poslati u Donkaster njegova tvrtka. Vaš plan je bio da ga pratite i da se pouzdate u to da će vam se pružiti prilika. Sve je ispalo dobro. Gospodin Kast je otišao u kino. Jednostavnije nije moglo da bude. Seli ste nekoliko sjedišta dalje od njega. Pravili ste se kao da ste posrnuli, nagnuli ste se i proboli nožem čovjeka koji je drijemao u redu ispred, ispustili ABC na njegova koljena i uspjeli ste da se sudarite u mračnom predvorju sa gospodinom Kastom, pri čemu ste nož otrli o njegov rukav i spustili mu ga u džep. Niste se uopće mučili time da nađete žrtvu čije ime će da počinje na D. Bilo tko biće sasvim dobar! Pretpostavili ste - sasvim ispravno - da će to biti smatrano greškom. Sigurno će medu publikom biti netko čije ime počinje sa D, čak možda blizu. Smatraće se da je on trebao da bude žrtva.

A sada, prijatelji, da razmotrimo stvar sa točke gledišta lažnog ABC-a - sa točke gledišta gospodina Kasta. Zločin u Andoveru nije mu značio ništa. Zločin u Bekshilu ga je iznenadio i šokirao - pa on je u to vrijeme bio tamo! Onda dolazi zločinu u Karstonu i naslovi u novinama. Zločin ABC-a u Andoveru, u vrijeme kad je on bio tamo. Zločin ABC-a u Bekshilu, i sad još jedan blizu... Tri zločina a on je bio na mjestu svakog od njih. Ljudi koji pate od epilepsije često imaju praznine u sjećanju - ne mogu da se sjetim što su u to vrijeme radili...

Sjetite se da je Kast veoma nervozan i neurotičan, pri tom izuzetno sugestibilan. Onda je dobio nalog da ode u Donkaster. Donkaster! A sljedeći zločin ABC-a trebao je da bude u Donkasteru. Mora da je osjećao da je to sudbina.

Mogu sebi da predstavim da ste obišli nekoliko kafana i restorana, smijući se i šaleći se sa poslugom i pokušavajući da saznate čije ime počinje sa B i tko bi odgovarao vašoj svrsi.

U Beti Bernard našli ste baš onaj tip djevojke koji ste tražili. Izveli ste je jednom ili dvaput, objasnivši joj da ste oženjeni i da zbog toga morate da izlazite tajno. A onda ste se, kompletiravši preliminarne planove, dali na posao! Poslali ste Kastu popis određen za Andover, upućujući ga da bude tamo određenog dana, a meni ste poslali prvo pismo, potpisano sa ABC. Određenog dana ste otputovali u Andover - i ubili gospodu Ašer - i nije se ništa dogodilo što bi vam poremetilo planove.

Ubojstvo broj 1 uspješno je izvedeno. Što se tiče drugog ubojstva, preduzeli ste mjere opreza u tom smislu što ste, u stvari, izvršili ubojstvo dan ranije. Skoro sam siguran da ste ubili Beti Bernard prije nego je ponađena 24. jula.

Sada dolazimo do ubojstva broj 3 - važnog ubojstva - zapravo, prvog stvarnog ubojstva, prema vašem mišljenju. Ovdje moram da odam svaku čast Hejstingsu, koji je primijetio nešto sasvim jednostavno i očigledno, iako nitko nije obratio pozornost na tu njegovu primjedbu.

On je natuknuo da je treće pismo namjerno poslano na krivu stranu! - I bio je u pravu!... U toj jednoj jedinoj jednostavnoj činjenici ležao je odgovor na pitanje koje me je mučilo ćelo vrijeme. Na prvom mjestu, zašto su pisma bila upućena Herkulu Poarou, privatnom detektivu, a ne policiji?

Ja sam pogrešno pretpostavljao da iza toga stoji neki osobni razlog. Uopće ne! Bila su upućivana meni, zato što je suština vašeg plana bila u tome da jedno od njih bude adresirano pogrešno i da zaluta - pismo adresirano na Odjeljenje za istraživanje ubojstva Scotland Jarda teško da bi moglo da zaluta! Bila vam je nužna privatna adresa. Izabrali ste mene kao relativno poznatu osobu, i pri tome osobu za koju ste bili sigurni da će odnijeti pisma na policiju - osim toga, s obzirom da ste orijentisani prilično „ostrvski", uživali ste u tome da otpišete stranca.

Vrlo mudro ste adresirali pismo... Vajthevn... Vajthors... sasvim prirodni lapsus. Samo Hejstings je bio dovoljno pronicljiv da ne dopusti da ga zavede ova lukavost i da shvati da je istina u onom očiglednom! Naravno da je pismo namjerno poslano na krivu stranu!

Vaš strah je porastao kad ste upoznali gospođicu Grej. Vi ste, to se vidi, izvanredan, iako ponešto ciničan, poznavaoc karaktera. Ocenili ste, nije važno da li je to točno ili ne, da gospođica Grej pripada onom tipu mladih žena koje su u lovu za bogatstvom. Nije bilo nikakve sumnje da bi ona iskoristila šansu da postane Lejdi Clark.

Vaš brat je bio izuzetno zdrav i krepak čovjek. Mogli su da imaju djecu, i time bi nestala vaša šansa da nasljedite njegovo bogatstvo. Vi ste, po svemu sudeći, razočarani svojim životom. Vi ste nepostojano čeljade - a tko neprestano mijenja svoj položaj, nikada se ne obogaćuje. Gorko ste zavidili svom bratu na njegovom bogatstvu. Ponavljam da vam je tada, dok ste razmišljali o različitim planovima, susret sa gospodinom Kastom dao ideju.

Palo vam je na pamet da bi on - sa svojim bombastičnim imenima, svojim napadima epilepsije i glavobolja, sa svom svojom bojažljivom i beznačajnom ličnošću - bio odgovarajuće oruđe koje ste tražili. U vama se odvio cijeli plan sa abecedom - Kastovi inicijali - nukleus cijelog plana bila je činjenica da ime vašeg brata počinje sa C i da živi u Karstonu.

Čak ste otišli tako daleko da ste Kastu sugerisali njegov mogući kraj - iako jedva da ste mogli i da pomislite da će vam to donijeti tako bogate plodove! Vaši aranžmani su bili izvanredni. U Kastovo ime ste napisali da mu se pošalje velika pošiljka čarapa, radi prodaje. Sami ste mu poslali paket, slične veličine, sa Voznim redovima.

Napisali ste mu pismo - na pisaćoj mašini - kao da je od iste tvrtke i kao da mu ona nudi dobru zaradu i proviziju. Tako ste dobro unaprijed sve isplanirali, da ste otkucali sva pisma, koja ste kasnije slali, jedno za drugim, a onda ste mu darovali, opet u ime tvrtke, mašinu na kojoj ste ih otkucali.

Sada ste morali da potražite dvije žrtve kojima imena počinju sa A, odnosno B, i koje bi živele u mjestima čiji nazivi počinju istim slovom. Izabrali ste Andover kao sasvim prikladno mjesto, a vaše prethodno istraživanje terena uputilo vas je na dućan gospode Ašer kao na scenu prvog zločina.

Njeno ime je bilo jasno napisano iznad vrata, a ustanovili ste da je obično sama u dućanu. Za njeno ubojstvo bilo je potrebno imati nerava, hrabrosti i ponešto sreće.

Za slovo B ste morali da promijenite taktiku. Razumljivo je da su sada usamljene žene u dućanima bile više nego na oprezu.

Vama, gospodine Clark, nije bilo dovoljno što ste skovali taj plan o seriji ubojstava da biste odvratili pozornost od jednog jedinog zločina. Trebao vam je netko iza koga ćete da se sakrijete, kao što se lovac, šunjajući se divljači, sakriva iza konja. Mislim da se ta ideja rodila u vama kao rezultat jednog slučajnog susreta u gradskoj kavani sa tim čudnim tipom sa tako bombastičnim imenima. U to vrijeme ste prevrtali u glavi razne planove za ubistvo vašeg brata.

- Stvarno? A zašto?

- Zato što ste se plašili budućnosti. Ne znam da li shvaćate, gospodine Clark, da ste, pokazujući mi pismo vašeg brata, radili u moju korist? U njemu je on vrlo jasno pokazao svoju zaokupljenost i svoju nežnost prema gospođici Tori Grej. Možda je njegova pažnja prema njoj bila očinska - ili je on možda preferirao da tako misli. Uprkos tome, postojala je stvarna opasnost da bi se on, poslije smrti svoje žene, u svojoj usamljenosti mogao okrenuti prema ovoj krasnoj devojci, u potrazi za saosećanjem i utehom, i da bi to moglo da se završi - kao što se to često događa kod starijih muškaraca - brakom.

Zločin u Andoveru? Najverovatniji osumnjičeni bio je Franc Ašer, ali nisam mogao da zamislim da bi Ašer izmislio i realizovao tako zamršen plan, niti sam mogao sebi da predstavim kako unaprijed planira ubojstvo.

Zločin u Bekshilu? To je mogao da bude Donald Frejzer. On je inteligentan i sposoban, i metodičan. Ali njegov motiv za ubojstvo mogla bi da bude samo ljubomora - a ljubomora nije sklona predumišljaju. Osim toga saznao sam da je početkom kolovoza bio na odmoru, tako da nije bilo vjerojatno da ima neke veze sa ubojstvom u Karstonu.

Sad dolazimo do ubojstva u Karstonu - i tu se odjednom nalazimo na mnogo zanimljivijem terenu. Sir Karmajkl Clark bio je veoma bogat čovjek. Tko nasleđuje njegov novac? Njegova žena koja umire ima pravo na doživotno uživanje, a onda on prelazi na njegovog brata Frenklina. Poaro se polako okretao, sve dok mu se pogled nije susreo sa pogledom Frenklin Klarka.

- Onda sam bio siguran. Čovjek koga sam već dugo poznavao u sebi bio je identičan sa čovjekom koga sam osobno poznavao. ABC i Frenklin Clark bili su jedna te ista osoba! Drska avanturistička priroda, lutalački život, posebno sklonost prema Engleskoj, koja se ogledala, istina ne jako, u ismejavanju stranaca.

Privlačno slobodno i ležerno držanje - ništa lakše za njega nego da pokupi neku djevojku u kafani. Metodičnost u razmišljanju - onog dana ovdje je napravio popis, označio točke sa A, B, C... i, konačno, dečački um - to je spomenula Lejdi Clark, a to dokazuje i njegov ukus u literaturi - provjerio sam da u biblioteci postoji jedna knjiga koju je napisao E.Nesbit a zove se „Deca željeznice".

Nisam više sumnjao - ABC, čovjek koji je napisao ona pisma i izvršio zločine, bio je Frenklin Clark. Clark je iznenada prasnuo u smijeh.

- Genijalno! A što je sa našim prijateljem Kastom koji je uhvaćen krvavih ruku? Što je sa krvlju na njegovom rukavu? - sa nožem koji je sakrio u stanu? On može da poriče da je počinio zločine... Poaro ga prekide.

- Griješite. On to priznaje.

- Što - Clark se istinski zaprepastio.

- Oh, da - blago reče Poaro. - Nisam sa njim govorio prije nego što sam postao svjestan da on vjeruje da je kriv.

- I čak ni to nije zadovoljilo gospodina Poaroa? - reče Clark.

- Ne! Jer, čim sam ga vidio, znao sam da nije kriv!

Pisma koja sam dobio dobro sam proučio iz jednog totalno drukčijeg ugla gledanja. Od samog početka osjećao sam da nešto u vezi sa njima nije u redu - isto kao što i stručnjak za slike zna da je slika loša... Ja sam prihvatio za sigurno, i ne razmišljajući o tome, da ono što sa njima nije u redu jeste činjenica da ih je napisao luđak. Sada sam ih ponovno proučio - i ovaj put sam došao do sasvim drugog zaključka. Ono što sa njima nije bilo u redu, bila je činjenica da ih je napisao zdrav čovjek!

- Što? - uzviknuo sam.

- Baš to... da! Bila su falsificirana, kao što slika može da bude falsificirana, to je ono što nije bilo u redu sa njima! Trebalo je da ostavljaju utisak da ih je napisao luđak - ubilački luđak, ali u stvari to nije bilo tako.

- To nema smisla - ponovio je Frenklin Clark. - Mais si. Potrebno je samo logički razmišljati - promisliti. Što bi bio cilj takvih pisama? Da u središte pažnje stave autora, da svrate pozornost na ubojstva! En verite, na prvi pogled to nije imalo smisla. A onda mi je sinulo.

Cilj je bio da se pažnja obrati na nekoliko ubistava - na grupu ubojstava... Nije li to bio vaš veliki Shakespeare koji je rekao: „Od šume se ne vidi drveće?" Nisam ispravio Poarove literarne reminiscencije. Pokušavao sam da ga shvatim. Kao da mi se malo razbistrilo. Poaro je nastavio:

- Kad se najmanje primećuje jedna igla? Kad je zabodena sa ostalim u jastučić za igle! Kada se najmanje primećuje individualno ubistvo? Kad je samo jedno u seriji srodnih ubojstava.

Imao sam posla sa izvanredno lukavim, domišljatim ubojicom -bezobzirnim, drskim i stopostotnim kockarom! Ne s gospodinom Kastom! On nikada ne bi bio u stanju da izvrši ova ubojstva! Ne, imao sam posla sa čovjekom sasvim drugog kova - čovjekom dečačkog temperamenta (o čemu svjedoče pisma koja su ličila na đačka i Vozni red), čovjekom privlačnog za žene, i čovjekom koji nemilosrdno prezire ljudski život, čovjekom koji je sigurno odigrao prominentnu ulogu u jednom od zločina!

Kakva pitanja postavlja policija kad je netko ubijen, bilo muškarac ili žena?

Prilika. Gdje je svatko bio u vrijeme zločina?

Motiv. Tko je izvukao korist iz pokojnikove smrti? Ako su motiv i prilika očigledni, što da ubojica učini? Da falsificira alibi - to jest, da na neki način preuredi vrijeme? To je, međutim, uvijek hazardni postupak. Naš ubojica je izmislio mnogo fantastičniju obranu. Stvorio je ubilačkog manijaka!