ABC ubistva

Onaj otisak prstiju potkrepio je celu stvar, Poaro - rekao sam zamišljeno.

- Izgubio se kad ste to spomenuli.

- Da, otisci prstiju su korisni. Zamišljeno je dodao:

- To sam unio da bih vama učinio zadovljostvo, mon ami.

- Ali, Poaro - povikao sam - zar to nije bila istina?

- Ni najmanje, mon ami - reče Herkul Poaro.

Moram da spomenem posjetu gospodina Aleksandra Bonapart Kasta do koje je došlo poslije nekoliko dana. Nakon što je skoro, stezanjem, izvrnuo Poarou ruku i nakon što mu se, vrlo bezuspješno i nesuvislo, pokušavao da zahvali, gospodin Kast se sabrao i rekao:

- Znate, jedne novine su mi stvarno ponudile sto funti... sto funti... za kratak prikaz mog života i ovih događaja. Ja... ja... zapravo ne znam što da radim sa tim.

- Ja ne bih pristao na sto - reče Poaro. - Budite čvrsti. Tražite petsto. I nemojte da se ograničite na samo jedne novine.

- Stvarno mislite... da bih ja mogao...

- Morate da shvatite - Poaro se nasmješio - da ste vi slavan čovijek. Praktično najslavniji čovjek danas u Engleskoj. Gospodin Kast se uspravio još ponosnije. Lice mu je obasjavala radost.

- Znate, mislim da ste u pravu! Slavan! U svim novinama. Poslušaću vas, gospodine Poaro. Dobro će da mi dođe novac, jako dobro. Otići ću na odmor... A osim toga želim da napravim lijep svadbeni poklon Lili Marburi - to je draga djevojka - stvarno draga djevojka, gospodine Poaro. Poaro ga je, ohrabrujući, potapšao po ramenu.

- Sasvim ste u pravu. Dobro se zabavite.

- I još samo jednu riječ - kako bi bilo da posjetite okultistu? One glavobolje, to je vjerojatno zbog toga što vam trebaju nove naočale.

- Mislite da je možda to celo vrijeme bilo u pitanju?

- Da. Gospodin Kast mu je toplo stisnuo ruku.

- Vi ste veliki čovjek, gospodine Poaro. Poaro, kao i obično, nije odbio kompliment. Čak nije uspio ni da izgleda skroman.

Nakon što je gospodin Kast, važno se šepureći, izašao, moj stari prijatelj mi se nasmješio:

- Dakle, Hejstings - opet smo bili u lovu, zar ne? Vive le sport.

K R A J

Ţao mi je što moram da kažem da sam se u trenutku kad su se za Frenklinom Clarkom zatvorila vrata histerično nasmijao. Poaro me je pogledao malo iznenađeno.

- To je zato što ste mu rekli da njegov zločin nije sportski - dahćući sam izustio.

- To je istina. Bilo je odvratno - ne toliko to što je ubio svog brata - koliko okrutnost kojom je jedan nesretan čovjek osuđen na živu smrt. I uhvati liju, stavi je u kutiju i ne daj joj van! To nije lijep sport! Megan Bernard duboko uzdahnu.

- Ne mogu da povjerujem u to - ne mogu. Je li to istina?

- Da, gospođice. Mora je prošla. Pogledala je i pocrvenjela. Poaro se okrenu Frejzeru.

- Gospođicu Megan je celo vrijeme progonio strah da ste vi počinili drugi zločin. Donald Frejzer mirno reče:

- I ja sam to izvesno vrijeme mislio.

- Zbog vašeg sna? - Primakao se malo bliže mladiću i, poverljivo snizivši glas, rekao:

- Vaš san ima jedno prirodno objašnjenje. Radi se o tome da znate da u vašoj svijesti pomalo blijedi slika jedne sestre i njeno mjesto zauzima druga sestra. Gospođica Megan zamenjuje u vašem srcu svoju sestru, ali budući da vi ne možete da podnesete pomisao da ste tako brzo iznevjerili pokojnicu, nastojite da tu pomisao prigušite, ubijete! To je objašnjenje vašeg sna. Frejzer pogleda Megan.

- Nemojte da se bojite da zaboravite - blago reče Poaro.

- Nije bila baš vrijedna sjećanja. U gospođici Megan našli ste jednu od stotine - un coeur magnifiguel Oči Donalda Frejzera se razbistriše.

- Vjerujem da ste u pravu. Svi smo se skupili oko Poaroa, postavljajući pitanja, tražeći razjašnjenje za ovu ili onu točku.

- Ona pitanja, Poaro? Koja ste postavljali svakome. Jesu li imala neki smisao?

- Neka od njih su bila simplement une blague. Ali, saznao sam jednu stvar koju sam htio da znam - da je Frenklin Clark u vrijeme kad je poslato prvo pismo bio u Londonu - a htio sam također da vidim njegovo lice kad sam postavio pitanje gospođici Tori. Bio je neoprezan. Oči su mu pokazivale svu mržnju i bijes.

- Niste me štedjeli - reče Tora Grej.

- Ne zamišljam da ste mi dali iskren odgovor, gospođice - suho odvrati Poaro.

- A sada vam se izjalovilo i drugo očekivanje. Frenklin Clark neće da nasljedi novac svog brata. Zabacila je glavu.

- Da li je nužno da i dalje ostajem ovdje i da me vrijeđaju?

- Uopće nije - reče Poaro i ljubazno joj otvori vrata.

Ostavili ste otiske prstiju na Kastovoj pisaćoj mašini - da ste nevini, nikad ne biste došli u priliku da tu mašinu uopće dotaknete. Clark je trenutak sjedio sasvim tiho, a onda je rekao:

- Rouge, impair, manque. Pobijedili ste, gospodine Poaro! Ali vredjelo je pokušati! Nevjerojatno brzinom izvukao je iz džepa mali automatski pištolj i prislonio ga uz čelo. Kriknuo sam i nehotice ustuknuo, očekujući pucanj. Ali nije bilo pucnja - igla je samo bezopasno škljocnula. Clark je zaprepašteno buljio u pištolj, a onda je izustio kletvu.

- Ne, gospodine Clark - rekao je Poaro. - Možda ste primijetili da danas imam novog poslužitelja - to je moj prijatelj - stručnjak za krađe sa prozora ili iza otvorenih vrata. On vam je izvadio pištolj iz džepa, ispraznio ga i vratio ga u džep, a da toga niste ni bili svjesni.

- Ti prokleti majmune od stranca! - vrisnuo je Clark, plav od bijesa.

- Da, da, to je ono što osjećate. Ne, gospodine Clark, za vas nema lagane smrti. Rekli ste gospodinu Kastu da ste dva puta jedva izmakli smrti utapanjem. Znate što to znači - da ste rođeni da umrete drukčijom smrću.

- Ti... Riječi mu ponestadoše. Lice mu je još više poplavelo. Preteći je stegao pesnice. Iz susjedne sobe izronila su dva detektiva Scotland Jarda. Jedan od njih je bio Krom. Istupio je naprijed i izgovorio svoju starostavnu formulu:

- Upozoravam vas da sve što kažete može biti upotrebljeno kao iskaz. - Rekao je već dosta - reče Poaro i dodade Klarku:

- Vi ste puni svoje ostrvske superiornosti, ali ja osobno ne smatram vaš zločin uopšte engleskim - ni poštenim - ni sportskim... .